Mačevanje se u svijetu razvija velikom brzinom; zemlje koje do prije 50 godina nisu imale više od nekoliko sportskih dvorana za mačevanje, danas ulažu ogromna sredstva u njegov razvoj: SAD, Kina, Južna Koreja, Japan… Na Olimpijskim igrama u Londonu zastave zemalja SAD-a, Francuske, Italije i Vijetnama nosili su upravo mačevaoci. A zašto je tako?
Danas je razvojem tehnologije i vještine mačevanje uspjelo vratiti onaj svoj prvotni štih, odnosno onaj osjećaj borbe na život i smrt, a opet razvojem zaštitne odijeće koja je prošivena kevlarom (sjetimo se, pancirni prsluci se rade od kevlara) je postalo najsigurniji i najdinamičniji borilački sport. Time su užitak i uzbuđenje u borbi porasli nekoliko puta. No prije svega, mačevanje je dinamičan i brz sport. Jeste li znali da nakon metka u streljaštvu, na drugom mjestu na listi najbržih objekata na Olimpijskim igrama je upravo vrh oružja u mačevanju?
Mačevanje se razvilo prvenstveno iz borbe na život i smrt, a s vremenom je dobilo i epitet Božjeg suda da bi konačno preraslo u opasnu “zabavu” za plemstvo. No, ono što nam zapravo nije rečeno je to da mačevanje nije bila dinamična borba kako Hollywood prikazuje; naime, pravila su određivala da je pobjednik onaj koji prvi drugome pusti krv, pa u želji da protivnika zarežu po ruci, ta bi borba izgledala optrilike ovako. Mnogo sporije od današnjeg mačevanja, zar ne? :)
Olimpijske igre u Londonu 2012.
Mačevanje je zadržalo dosta običaja iz svoje prošlosti: protivnici si međusobno i dalje salutiraju prije borbe te se rukuju nakon borbe nenaoružanom rukom kao znak poštovanja; mačuje se uzdužno na uskim borilištima koja podsjećaju na uske vojničke hodnike u zamcima koje se osvajalo; odijela su bijela jer je bilo potrebno vidjeti trag pogotka prije razvoja električne signalizacije pogotka; da bi se pogodak zabilježio, pritisna sila koja djeluje na vrh mača mora biti veća od 7,35 N, a to je ista ona minimalna sila koja je potrebna da se probije koža naoštrenim mačem (dvoboji su bili do prve krvi) i slično.
Danas u modernom mačevanju postoje tri discipline: floret, mač i sablja. Razlike se ogledaju u važećoj površini za pogodak i primjeni pravila u slučaju obostranog pogotka. Svake godine se održavaju Europska i Svjetska natjecanja, te niz svjetskih kupova. Od početaka Olimpijskih igara, mačevanje sudjeluje na njima neprekidno (što vrijedi još samo za atletiku, plivanje, biciklizam i gimnastiku).
Zagreb je srce mačevanja u Hrvatskoj s četiri lokacije na kojima se možete baviti ovim sportom. Možemo reći kako Hrvatska s obzirom na omjer broja stanovnika i registriranih sportaša koji treniraju mačevanje stoji prilično dobro. Činjenicu da se mačevanje i kod nas snažno razvija, potvrđuje podatak da se u 2012. godini Bojan Jovanović, član Mačevalačkog kluba INTER, kvalificirao na Olimpijske igre u Londonu – to je prvi put od neovisnosti da Hrvatska ima svog predstavnika na najsprestižnijem natjecanju.